Berba u Blatu: cijela godina u jednom grozdu
Kada u kolovozu blatsko polje zasumi — kosare, škare i obitelji na parcelama — počinje najvažniji tjedan godine. Berba je rad, ali i običaj.
Berba u Blatu počinje rano. Jutro je još hladno, rosa još ne odmiče s listova, a na parcelama su već obitelji s košarama i škarama. Kroz dan se red smjenjuje: prije podne se bere, u podne se odmara, popodne se nosi u podrum. To je ritam koji u ovom kraju nitko ne mora učiti — nasljeđuje se, kao vinograd.
Odluka kada će se brati nikad nije samo kemijska. Vinari prate šećer i kiselost, ali jednako ih zanima okus same bobice, gustina kože i način na koji se grozd odvaja od peteljke. Pošip obično otvara sezonu, a za njim slijede cetinka i rukatac; plavac mali i syrah čekaju kraj rujna i njihovu priliku. Svaka sorta ima svoje vrijeme i vlastiti karakter — i vinari to znaju osjetom, kao što to znaju i njihovi djedovi.
Berba je u Blatu i društvena stvar. Nekada su na jednu parcelu dolazili cijeli susjedi, a rad se završavao zajedničkim objedom pod lozom — domaći sir, pršut, kruh i mlado vino. Ta tradicija i danas živi u obiteljskim gospodarstvima: tko pošalje poruku da mu trebaju ruke, teško da će ih ostati bez. Berba je, na svoj način, godišnji susret koji se broji u generacijama.
Iz vinograda grožđe odlazi u podrum, i tu počinje drugi dio priče. Fermentacija, kontrola temperature, prvi potpuni miris mladog vina — sve to traži strpljenje i pažnju. Ali vinari rado govore da najteži posao nije u podrumu: vino se, kažu, radi u vinogradu. Podrum samo drži obećanje koje je groždodavac dao u kolovozu.
Kad se berba završi, polje se stiša, a vinski redovi dobivaju svoje mjesto u podrumu. Vinograd ide u zimu, i cijeli ciklus počinje iznova. A posjetitelji koji u Blatu dođu u to vrijeme — krajem kolovoza ili početkom rujna — imaju rijetku priliku: da vide kako se vino, doslovno, radi.