Terroir Blata: sunce, kamen i more
Što daje blatskim vinima njihov karakter? Odgovor leži u kombinaciji tla, sunca, vjetra i blizine mora — i u ljudima koji ih znaju čitati.
Kad se u vinu pojavi riječ terroir, mnogi pomisle na francuske vinograde i satelitske snimke padina. Ali terroir postoji i ovdje — u blatskom polju, u njegovim krševitim površinama, crvenici koja umire u kamenu i mediteranskom suncu koje ovaj dio Korčule dariva gotovo cijele godine. Terroir nije ništa mistično: to je jednostavno sve ono što grožđe ne može izabrati, a što ga oblikuje.
Tlo oko Blata mješavina je crvenice i krša — tvrdo, toplo i brzo rječno. Takvo tlo ne daje obilne prinose, ali daje koncentraciju: grozdovi su sitniji, kožice gušće, a okusi u čaši izražajniji. Dodajte tomu sunce koje na ovim zemljopisnim širinama obasjava vinograde više od 2500 sati godišnje i more koje blago ublažuje noći, i dobit ćete klimu u kojoj loza sazrijeva polako i temeljito.
Vjetrovi su ovdje jednako važni kao i sunce. Ljetni vjetar s mora hladi vinogrande nakon vrućih dana i održava kiselost grožđa, dok južni jugo donosi vlagu koja blatskim vinima daje mekoću. Vinari to znaju: berbe se ne planiraju po kalendaru, nego po tome što polje tog dana kaže. Zato svaka berba ima vlastiti potpis — isti položaj u dvjema godinama može dati dva različita vina, i to je upravo ono što u vinu ima najviše carstva.
Blatski vinogradi leže na položajima koji se s otoka često ni ne vide: Morkan, Krtinja, Kapje, Mala Krtinja, polja oko Črnje Luke i Čripala. Neki su bliže moru, drugi više u unutrašnjosti — pa i u okusima to čine razliku: vinogradi bliže vodi daju svježije, finije vina, a unutrašnji položaji vina s više topline i snage. Da bi to razumjeli, treba kušati vino na mjestu gdje je rođeno.
Zato posjet blatskim vinarima nije samo kušanje etiketa. To je put kroz terroir: prvo polje i suhozidi, pa podrum hladan čak i u kolovozu, pa tek onda čaša. Kad se taj red poštuje, vino se u čaši prepričava samo.